I sada kao nekada!
Nekada pre rata, kod nas tačnije pre 1991, ljudi u našem selu su tradicionalno proslavljali crkvenu slavu Sv. Ognjenu Marinu. Nije tu bilo nekih posebnih običaja u odnosu na druga sela iz okruženja, al je bio jedan od najveselijih praznika u našem selu. Sve to je pokvario nesretni rat koji se desio i koji je otjerao naše ljude sa njihovih pradjedovskih ognjišta. Iako su ljudi otišli, nikad nisu zaboravili ni ko su a ni odakle su. I sad cak posle 20 godina izgnanstva narod se povremeno vraća svome selu u posjetu kako bi obilježio i sačuvao tradiciju svoji predaka. Neki odu i više puta godišnje, ali se jedanput godišnje posjećuje organizovano baš kada je praznik naše zaštitnice Sv. Ognjene Marine.
Ove 2012. godine radilo se dosta po pitanju naše crkve. Izgrađen je put koji je omogućio lakši pristup svetinji, takođe zatvoreni i postakleni su prozori na crkvi, planira se još toga ali ako bude financijskih srestava i dobre volje. Znam da zvuči kao predizborna kampanja, što za neke i jest bilo, ali za nas obične ljude to će omogućiti bolji pristup i češće posjećivanje goništa i grobova naših pradjedova.
